Stara deponija u Vinči bila je godinama crna ekološka tačka ne samo Srbije već je uvrštena i među 50 najgorih u Evropi.
Do avgusta 2021. bila je druga po veličini nesanirana deponija na svetu. Sa ovog mesta godišnje je emitovano više od pet milijardi kubnih metara metana u atmosferu, a učestali požari dodatno su „trovali” Beograđane. Neki od njih su trajali i po mesec dana, jer je gašenje bilo otežano zbog metana koji je goreo u dubinama smetlišta. Sada je ova deponija prekrivena zemljom i stavljena na „čekanje” jer bi trebalo da bude kompletno sanirana.
Višedecenijski problem odlaganja otpada u glavnom gradu rešen je tako što je oko stare deponije napravljen Centar za integralno upravljanje otpadom. Ovaj ambiciozan projekat, vredan oko 400 miliona evra, rezultat je javno-privatnog partnerstva grada Beograda i japanskog-francuskog konzorcijuma „Itoču–Veolija grup”.
U skladu sa standardima EU, u okviru kompleksa izgrađena je i energana za proizvodnju električne i toplotne energije iz otpada, prva takva u Srbiji. Energana u Vinči ispunjava najnovije uslove propisane direktivom EU i poseduje opremu za kontrolu kvaliteta dimnih gasova. Sertifikaciju projekta obavio je „Gold standard”, jedno od najstrožih međunarodnih sertifikacionih tela za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Realizacija projekta donela je smanjenje emisije ugljen-dioksida od oko 210.000 tona godišnje, što je efekat jednak zasadu oko 1,8 miliona stabala. Kao pogonsko gorivo energana isključivo koristi komunalni otpad.
– U toku prve godine rada termički je tretirano oko 310.000 tona otpada, što je omogućilo da se prošle zime „Beogradskim elektranama” isporuči 125.792 megavata toplotne energije, a „Elektroprivredi Srbije” 172.911 megavata struje. Uz to, smanjenje količina otpada na deponiji umanjuje ekološko zagađenje – naglašavaju u kompaniji „Beo čista energija”, čiji su akcionari „Itoču” i „Veolija”. Kako ističu, procene količina komunalnog otpada na kojima je baziran Ugovor o javno-privatnom partnerstvu su prevaziđene.Predviđano je bilo da će se godišnje na ovu deponiju dopremati 510.000 tona otpada. Iznad očekivanja, 2023. zbrinuto je 636.000 tona, a lane čak 654.000 tona otpada.
– Sav neopasan komunalni otpad sa teritorije 15 beogradskih opština (osim iz Obrenovca i Sopota) koji „Gradska čistoća” prikupi dovozi se do Centra za upravljanje otpadom u Vinči. Tu se termički tretira ili odlaže na sanitarnu deponiju. Kapacitet termičkog tretmana ograničen je na oko 340.000 tona za godinu dana, a sav otpad koji se ne iskoristi za proizvodnju energije odlaže se na sanitarnu deponiju – kažu u „Beo čistoj”.
Mnogo veće količine zahtevaju i srazmerno veće angažovanje zaposlenih u kompaniji, kako bi se sav dopremljen otpad tretirao i odložio na deponiju.
– To zahteva bolje planiranje i bržu izgradnju kapaciteta gde bi otpad mogao da se spremi, redovno prekrivanje odloženog otpada inertnim materijalom i efikasno odvođenje i prečišćavanje povećanih količina procednih voda. Na deponiju se umesto planiranih 170.000 tona godišnje odlaže 75 odsto veća količina, pa razvoj infrastrukture za reciklažu napreduje znatno sporije od planiranog, a prostor za deponovanje se ubrzano popunjava. Ako se nastavi ovim tempom, oko 2035. ili ranije, pri punom kapacitetu rada energana na komunalni otpad, Beograd neće imati gde da odlaže smeće – kažu u „Beo čistoj”. Zbog toga ova kompanija predlaže da grad pribavi najpogodnije susedno zemljište na koje bi se širila deponija, ili da se izgradi još jedna energana u granicama postojećeg kompleksa deponije u Vinči.
Čekajući obnovu starog smetlišta
Sanacija i remedijacija stare deponije, površine 47 hektara, na kojoj je odloženo više od 14 miliona kubnih metara različitog otpada, još nisu započele, jer se čeka da se umire klizišta koja su se u međuvremenu pojavila. Utvrđeno je i da su u telu stare deponije zarobljene veće količine procedne vode, kao i da tinjaju podzemni požari na površini od 30.000 kvadrata. Zbog toga ovu deponiju zaposleni u „Beo čistoj” neprekidno nadziru. Tokom 45 godina, koliko je bila aktivna, deponija je emitovala oko 90 miliona tona gasova sa efektom staklene bašte.
Spektar opasnih gasova
Čega su se i u kojim količinama Beograđani nagutali iz vinčanskog dima, nažalost, ne zna se ni danas. Prilikom požara na deponijama uglavnom se obavljaju merenja suspendovanih PM čestica, sumpor i azot dioksida, ali ne i dioksina i furana, kancerogenih jedinjenja nastalih sagorevanjem plastike. Čak i kratkotrajna izloženost visokim nivoima dioksina i furana može dovesti do oštećenja kože i poremećaja funkcija jetre. Dugotrajnija izlaganja uzrokuju reproduktivne i razvojne poremećaje i anomalije, a deluju i mutageno, sa teškim posledicama po potomstvo.
Sagorevanjem na deponiji emituje se i gas kao nusprodukt razgradnje deponovanog otpada, koji sadrži oko 50 odsto metana, smrtonosnog gasa sa efektom staklene bašte.